Glava velike ribe film


Godina proizvodnje: 2022.

Trajanje: 80 minuta

Tehnika: DCP, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Oremović, Arsen

Produkcija:
Izazov 365

Snimatelj:
Marinkić Marinko

Sinopsis:
Taksist Andrija prodaje bratovu kuću na selu i poziva ga da se useli k njemu i njegovoj ženi Vesni, krojačici, u stan u Zagrebu. Brat nadimka Traktor ratni je veteran s PTSP-om i u ionako ne baš skladnu bračnu svakodnevicu Vesne i Andrije donosi još i surovu realnost postratne Hrvatske, s kojom se Andrija suočava i kroz svoje naivne pokušaje da postane uspješan poduzetnik.

Uloge:
Nikša Butijer, Lana Barić, Neven Aljinovć Tot

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Arsen Oremović (prema istoimenom romanu Ognjena Sviličića)

Glazba:
Toni Starešinić

Montaža:
Tomislav Pavlic

Scenografija:
Dino Topoljnak

Kostimografija:
Katarina Zaninović

Komentar:
Bivši filmski kritičar Arsen Oremović od 2013. se posvetio filmskoj praksi, isprva tražeći put afirmacije kroz dokumentarne uratke. U 56. godini života postao je drugi najstariji samostalni debitantski režiser dugometražnog igranog filma u povijesti hrvatske kinematografije, iza Radislav Jovanova Gonza. Glava velike ribe adaptacija je romana istaknutog scenarista i režisera Ognjena Sviličića koja svog tvorca predstavlja kao autora kojem je nemoguće zanijekati određeni talent, na trenutke i prilično dojmljiv, ali autora koji ipak nije suvereno ovladao cjelinom djela. Početnih otprilike pet minuta, do natpisa s naslovom filma, svakako je najbolji dio Oremovićeva ostvarenja, kad u skučenom 4:3 formatu slike reda atmosferične kadrove što sintetiziraju dokumentarizam i poetičnost. Protok vremena označen jutarnjim prodorom Sunčevih zraka kroz rolete na zidni tanjur krasno je rješenje, kao i vrlo dojmljivo skicozno hvatanje djelovanja jednog od troje protagonista na riječnoj skeli u izmaglici. Kompletni ruralno smješteni uvodni dio filma u trajanju od nekih petnaestak minuta stilom i ugođajem sugestivniji je od vremenski dominantnog, urbano situiranog ostatka djela, a posebno se ističe pomalo ostranjena, iz narativnog kontinuiteta izdvojena sekvenca nizanja melankolično intoniranih kadrova seoskih životinja i ambijenata, što sugerira opću tugu življenja u pasivnim hrvatskim krajevima. Depresija i tuga egzistencije na selu prelijevaju se u grad (Zagreb) gdje poduzetnički nadobudni taksist Andrija (Nikša Butijer) dovodi brata zvanog Traktor (Neven Aljinović-Tot). Dok u Sviličićevom romanu u Zagrebu dolazi do erotskog zbližavanja Traktora i Andrijine plahe i pasivne supruge, u Oremovićevom filmu takve erotske konekcije nema, a Vesna (Lana Barić) sve je osim plahe i pasivne žene. Umjesto ljubavi razvija se prijateljstvo, ali posljedice su iste – Traktor i Vesna na jednoj su strani, dok Andrija, spoj 'tipične balkanske' nadmenosti, naivnosti i ranjivosti, ostaje sam na drugoj. Ipak, koliko god nesimetričan bio, trokut se ne raskida, tek jedan će ga pas na kraju priče nadopuniti. U nešto više od sat vremena urbanog dijela radnje demonstriraju se autorovi problemi s dramaturgijom. U filmu koji je ipak primarno narativno i socijalnokritički fundiran ima podosta praznih hodova, scena lišenih pravog sadržaja, što se pokušava prikriti efektnim stilizacijama (povezivanje kaotičnosti dronske snimke i Traktorova mentalnog stanja, noćna svjetla grada kao krijesnice) i zanimljivim detaljima (prevoženje velikih figura Djeda Mrazova kamionima, dražesna pojava dalekoistočne frizerke, djeca s maskama na jezeru). To međutim ne može sakriti nedostatak tzv. unutarnje koherencije: Glava velike ribe trebala je kao društveno-kritički narativ s egzistencijalističkim primjesama biti scenaristički raspisanija i ekspresivnija u slikanju karaktera, ili jednostavno ostati u sferi čistog filma atmosfere. Ovako je negdje između, što nije optimalno rješenje. U konačnici svakako jest riječ o kvalitativno korektnom ostvarenju, no njegovi su potencijali bili veći.

Početak prikazivanja: premijerna projekcija na Pulskom filmskom festivalu 22. Srpnja 2022.; redovna hrvatska kino distribucija 2. veljače 2023.

Nagrade i festivali:
- Pulski filmski festival, 2022. – Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu (Lana Barić)
- Motovun Film Festival, 2022.
- Međunarodni filmski festival Diorama, New Delhi, 2022. 
- Filmski festival glumca, Vinkovci, 2022. – Zlatni Orion za glavnu mušku ulogu (Nikša Butijer)
- Festival istočnoeuropskog filma u Cottbusu, 2022.

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.