Baci se na pod film

1. Početna
2. Filmovi
3. Baci se na pod

---

Godina proizvodnje: 2022.

Trajanje: 76 minuta

Tehnika: DCP, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Violić, Nina

Produkcija:
Spiritus movens, Terminal 3, MP filmska produkcija, Zagreb film, Propeler film, Antitalent

Snimatelj:
Černjul Vanja

Sinopsis:
Posljednji trenuci zafrkancije, nježnosti i apsurda prije kraha jedne obitelji. Dok se roditelji bave zamjeranjima i prebacivanjem krivnje, njihov šestogodišnji sin svoj svijet gradi kroz igru. Svatko od njih ima svoju istinu.

Uloge:
Nina Violić, Goran Bogdan, Bruno Frketić Bajić, Lee Delong, Ziggy

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Nina Violić

Glazba:
Filip Šovagović

Montaža:
Vladimir Gojun

Scenografija:
Ana Savić Gecan

Kostimografija:
Ana Savić Gecan

Komentar:
Nina Violić ostvarenjem Baci se na pod postala je prva je hrvatska glumica koja je napisala i režirala dugometražni igrani film. Za debi je odabrala iskušanu narativnu koncepciju sagledavanja istog događaja iz više perspektiva, u njezinom slučaju triju. Posljednji dan jednog braka prvo se promatra iz vizure djeteta, dječaka predškolskog uzrasta, potom iz vizure supruga i naposljetku supruge. Početna perspektiva osvaja svojom neočekivanošću i svježinom; kao da se neki novi Dušan Vukotić pojavio na sceni i dočarao imaginativnost djeteta spojem igranog i animiranog. Dječak Igor naime pati od alergijske astme, no umjesto da bježi od prašine ili je uništava, on je odluči 'pripitomiti'; trunčice prašine zamišlja kao svoje prijatelje koje spašava od usisavača. Prašina odnosno grinje vizualizirane su lutka-animacijom kao simpatična mala bića čije utjelovljenje ne pobuđuje dragost samo u Igora, nego vjerojatno i većine gledatelja. Ta prva trećina filma odigrava se većinom u dječjoj sobi i kroz samostalno 'druženje' dječaka i njegovih 'prijatelja', uz ponešto komunikacije s ocem i majkom te očevom tetkom iz Amerike, a 'živi' ne samo od iznenađujućeg sraza igranog i animiranog, nego i od izvanredno prirodnog nastupa malog debitanta Brune Frketića Bajića. I dok prva vizura zatječe gledatelje svojim hibridnim karakteristikama, zbunjujući, ali i razgaljujući, druge dvije nude znatno manje. Suprug/otac lik je koji se ne može suočiti sa stvarnošću suprugine odluke da ga napusti pa se sam pred sobom pravi da se ništa bitno ne događa, pokušavajući u isto uvjeriti i samu ženu na odlasku. Da bi pojačao pritisak, pridobiva na svoju stranu supruginu majku (u filmu prisutna samo glasom na telefonu) i namješta da im u posjet dođe njegova tetka pristigla iz SAD-a koja je draga obiteljska prijateljica. No ni puničini telefonski pozivi kćeri i unuku, ni tetkina prisutnost i dobro raspoloženje ne mogu promijeniti ženinu/majčinu odluku da ode. Problem druge trećine filma jest taj što lik supruga i oca nije dostatno zanimljiv, odnosno što situacije u kojima se zatječe (interakcija sa suprugom, sinom, tetkom) ne odišu nekom sugestivnijom životnošću. Možda i ključna scena za odnos supružnika, svakako scena s najviše potencijala za dramatičnost, ona u wc-u gdje on od nje pokušava iznuditi seksualni kontakt, iako dobro zamišljena, u konkretnoj izvedbi uklapa se u opću sterilnost tog filmskog segmenta. Ista stvar, nedostatak sugestivnosti, događa se u trećem dijelu, gdje se ubacuje rašomonski element pa suprug/otac u vizuri supruge/majke od nezrelog, ali dobronamjernog čovjeka (kako je prikazan u drugom dijelu, odnosno kako sam sebe vidi) postaje znatnim dijelom nesimpatični psiho-grubijan. Pritom, slično filmu Ridleyja Scotta Posljednji dvoboj, suprugina perspektiva je na neki povlaštena, odnosno na djelu nije 'čisti rašomon' nego se sugerira da je ženino očište 'istinitije'. Nina Violić opskrbila se prestižnim suradnicima (snimatelj Vanja Černjul, montažer Vladimir Gojun, glavni glumci Goran Bogdan i ona sama), imala sreće da pronađe darovitog dječaka za ulogu sinčića, angažirala dobru američku glumicu Lee Delong za rolu tetke, odabrala arhitektonski poticajnu ambijentaciju, a ipak kvalitativnim dometima nije dosegla iznad prosječnosti. Dramaturška oskudnost trebala je biti u funkciji realističnosti, no da bi se to postiglo dvoje glavnih glumaca trebalo je pružiti mnogo više od tek korektnih izvedbi (odabir je bio diskretniji modus, međutim ispao je bezličniji), a stan slojevite arhitekture, u kojem se posebno izdvaja duga ostakljena lođa, trebao je biti bolje iskorišten za građenje atmosfere.

Početak prikazivanja: Premijerna projekcija na Festivalu mediteranskog filma u Splitu 16. lipnja 2022., redovna kino distribucija 23. lipnja 2022.

Nagrade i festivali:
- Festival mediteranskog filma, Split 2022. – Udica Festivala za najbolji dugometražni film
- Pulski filmski festival, 2022. – Nagrada Breza za najboljeg debitanta (Nina Violić)
- Rab Film Festival, 2022. 
- Vukovar Film Festival, 2022.
- Filmski festival glumca, Vinkovci, 2022. 
- Međunarodni filmski festival u Beogradu FEST 2023.