Što je Iva snimila 21. listopada 2003. film


Godina proizvodnje: 2005

Trajanje: 92 minute

Tehnika: DV 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film


Režija:
Radić, Tomislav

Produkcija:
Hrvatska radiotelevizija, Korus

Snimatelj:
Šamanović Vedran

Sinopsis:
Dana 21. listopada 2003. godine, bistra i senzibilna tinejdžerica Iva (Masha Mati Prodan) slavi 14. rođendan. Odrasla u zagrebačkoj građanskoj obitelji gornjeg srednjeg sloja, uz donekle otuđenu majku, kućanicu Željku (Anja Šovagović Despot), i pomalo gruba oca, narodskog čovjeka Božu (Ivo Gregurević), Iva je kao rođendanski poklon od roditelja dobila video kameru. I odmah ju uključila, odlučivši snimiti svaki trenutak dana u kojem joj ocu u posjet stiže gospodin Hoffman (Karl Menrad), važan poslovni partner iz Njemačke. Dok se očekuju gosti, među kojima su i Željkin brat Darko (Boris Svrtan) s kolegicom Ninom (Barbara Prpić) koja odlično govori njemački, na vidjelo će početi izbijati mnoge nesuglasice među Ivinim roditeljima.

Uloge:
Ivo Gregurević (Božo), Anja Šovagović Despot (Željka), Boris Svrtan (Darko), Masha Mati Prodan (Iva), Barbara Prpić (Nina), Karl Menrad (Hoffman)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska

Scenarij:
Tomislav Radić, Ognjen Sviličić

Glazba:

Montaža:
Kruno Kušec

Scenografija:
Ivica Trpčić

Kostimografija:
Vjera Ivanković

Komentar:
Godine 2005. ovjenčana Zlatnim arenama za najbolji film, režiju, glavnu mušku (Ivo Gregurević) i žensku ulogu (Anja Šovagović Despot), te nagradom Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara, izvrsna socijalna drama za koju je scenarij supotpisao Ognjen Sviličić povratnički je film Tomislava Radića, koji se na određeni način vratio vlastitim korijenima definiranima u remek-djelu "Živa istina" iz 1968. godine. Djelo realizirano po uzoru na prerazvikanu dansku Dogmu 95 odlikuju naglašeno realistični prosede i hinjeni dokumentarizam, te u cjelini prilično spretna primjena radikalnih i rigoroznih pravila Dogme 95. Premda su neki kritičari redatelju prigovarali zbog epigonstva, dramaturške prekonstruiranosti i razmjerne pretencioznosti, Tomislav Radić se sigurno i sugestivno režiranom, dinamičnom, dojmljivo atmosferičnom i dramaturški gotovo besprijekorno uobličenom "Ivom...", koju nose životni likovi i njihova raspoložena međuigra, (ponovo) predstavio kao iskusan "stari vuk" hrvatskog filma, kao umješan redatelj koji prati trendove, koji je vješt u radu s glumcima i koji zna prepoznati i efektno uobličiti važne detalje iz životne svakodnevice.

Početak prikazivanja: rujan 2005. godine

Nagrade i festivali:
Pulski filmski festival 2005. godine – Zlatne arene za najbolji film, režiju, glavnu mušku i žensku ulogu, nagrada Oktavijan Hrvatskog društva filmskih kritičara

Nadopunjavanje informacija

Ukoliko primjetite netočne informacije ili pak imate ideju kako bi se ovu bilješku moglo unaprijediti, svakako nam javite.