Svećenikova djeca film

1. Početna
2. Filmovi
3. Svećenikova djeca

---

Godina proizvodnje: 2013.

Trajanje: 93 minute

Tehnika: DCP, 35 mm, boja

Filmski rod: Igrani film

---

Režija:
Brešan, Vinko

Produkcija:
Inter film
Zillion film

Snimatelj:
Pivčević Mirko

Sinopsis:
Mladi svećenik don Fabijan (Krešimir Mikić) po službi dolazi na mali dalmatinski otok na kojem kao župnik treba preuzeti službu od starog don Jakova (Zdenko Botić), i gdje ga ubrzo veoma zasmeta da stanovništvu prijeti izumiranje; stopa nataliteta gotovo je zanemariva. Energičan u nakani da promijeni takvo stanje, don Fabijan odluči bušenjem kondoma poraditi na porastu nataliteta, a za svoj plan ubrzo pridobije fanatičnog mjesnoga ljekarnika Marina (Dražen Kühn) i priprosta prodavača na novinskom kiosku Petra (Nikša Butijer). Zajedničkim snagama oni stanu bušiti prezervative i takve ih prodavati mještanima, među kojima je i neodgovorni „galeb“ Jure (Goran Bogdan), a sve skupa uskoro rezultira rađanjem prvih neželjenih prinova. Don Fabijan je isprva iznimno zadovoljan takvim razvojem događaja, no sve će se zakomplicirati kad se postupno otkriju određene sklonosti nekih mještana, primjerice šefova lokalnog SDP-a i HDZ-a, te kad zaintrigiran iznenadnim baby-boomom don Juri posjet najavi biskup (Lazar Ristovski).

Uloge:
Krešimir Mikić (don Fabijan), Nikša Butijer (Petar), Dražen Kühn (Marin), Marija Škaričić (Marija), Jadranka Ðokić (luda Ana), Filip Križan (don Šimun), Zdenko Botić (don Jakov), Goran Bogdan (Jure), Stjepan Perić (policajac Vlado), Ana Begić (Verica), Ana Maras (Vesna), Ivan Brkić (Luka), Marinko Prga (učitelj Vinko), Stojan Matavulj (gradonačelnik), Dušan Bućan (invalid Mikula), Lazar Ristovski (biskup), Senka Bulić (Perka)

Zemlja proizvodnje:
Hrvatska, Srbija

Scenarij:
Mate Matišić, Vinko Brešan

Glazba:
Mate Matišić

Montaža:
Sandra Botica Brešan

Scenografija:
Damir Gabelica

Kostimografija:
Željka Franulović

Komentar:
Crnohumorna satirična komedija Vinka Brešana temeljena na istoimenoj drami Mate Matišića na pulskom festivalu 2013. godine ovjenčana je Zlatnom arenom za najbolju sporednu ulogu te iste godine nominirana za Europsku filmsku nagradu u kategoriji najbolje komedije i na Međunarodnom filmskom festivalu u Solunu dobila je Nagradu publike u konkurenciji Balkan Survey. Matišić s Brešanom supotpisuje scenarij ostvarenja koje je godinu kasnije na Međunarodnom filmskom festivalu Festróia nagrađeno Zlatnim delfinom za najbolji film te 2013. prikazano na festivalima u Karlovym Varyma, Chicagu te na festivalu Raindance. Posrijedi je naglašeno populističko, ali i neosporno zabavno i šarmantno djelo u kojem autori na isprva blag i u osnovi dobrodušan te u drugom dijelu dosta subverzivan i mračnim tonovima oslikan način kritiziraju Božje službenike koji se odluče "igrati Boga". Pritom je satirični humorni potencijal podigran i nedovoljno iskorišten, Matišić i Brešan zbog scenarističkog i redateljskog nesnalaženja ne uspijevaju na pravi način i u potpunosti eksploatirati komične potencijale koji izviru iz situacija, osobina likova i njihovih međuodnosa, a spoj satirične komedije, tragedije i melodrame koncepcijski je, dramaturški i režijski nezgrapno izveden. Riječ je o galeriji slikovitih likova u mediteranskom tipu humora oslonjenu na križancu komedije karaktera, intrige i socijalne komedije, a u čemu autori ne osobito spretno ekvilibriraju groteskom, parodijom, kontrastom i apsurdom uz natruhe nadrealizma.

Početak prikazivanja: 3. siječanj 2013. godine

Nagrade i festivali:
Filmski festival u Puli 2013. godine – Zlatna arena za najbolju sporednu ulogu
Međunarodni filmski festival u Solunu 2013. godine – Nagrada publike u konkurenciji Balkan Survey
Međunarodni filmski festival Festróia 2014. godine – Zlatni delfin za najbolji film
nominacija za Europsku filmsku nagradu 2013. godine u kategoriji najbolje komedije
Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma 2013. godine – službena konkurencija
Međunarodni filmski festival u Chicagu 2013. godine – službena konkurencija
Međunarodni filmski festival Raindance