Baza HR kinematografije - igrani film (u izradi)

Papić Krsto

Datum i mjesto rođenja: Vučedol, Crna Gora, 7. 12. 1933.

Jedan od klasika hrvatskog filma, izrazito orijentiran političkoj problematici, autor znamenitih Lisica, po većini kritičara jednog od najboljih hrvatskih filmova uopće. Gimnaziju je završio u Sarajevu, a jugoslavistiku i ruski jezik i književnost diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; sredinom pedesetih godina bavio se filmskom kritikom. Kao režiser debitirao je 1965. epizodom Čekati u omnibusu Ključ (autori drugih dviju epizoda bili su Vanča Kljaković i Antun Vrdoljak), a samostalni debi bilježi 1967. Iluzijom, urbanom melodramom o generacijskom sukobu. Slijede Lisice (1969), vrhunac cjelokupna njegova opusa, iznimno sugestivna priča u modernističko-naturalističkom ključu o političkim silnicama (sukob socijalističke Jugoslavije s Informbiroom) koje razaraju netom započetu bračnu sreću supružnika u Dalmatinskoj zagori. Izuzetno je zapažena i Predstava Hamleta u selu MrdušaDonja (1973), adaptacija istoimena kazališnog komada Ive Brešana u kojoj lucidno primjenjuje zaplet Shakespeareove klasične tragedije na provincijske političke prilike Dalmatinske zagore. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima i prvi hrvatski fantastični horor Izbavitelj (1976), rađen prema predlošku Aleksandra Grina, čiji je nastavak Infekcija (radnog naslova Kraljeva ostavština) ostvario gotovo trideset godina kasnije. Papić je također i jedan od najznačajnijih hrvatskih autora dokumentarnog filma, kojim se dominantno bavio sedamdesetih godina koristeći iskustva tzv. filma istine, redovno se posvećujući društvenokritičkim temama (npr. Kad te moja čakija ubode, 1968; Čvor, 1970; Nek se čuje i naš glas, 1971; Specijalni vlakovi, Mala seoska priredba, oba 1972).