Baza HR kinematografije - igrani film

Prometej s otoka Viševice

Godina proizvodnje: 1964
Trajanje: 92 minute
Tehnika: 35mm widescreen, c/b
Režija: Mimica Vatroslav
Produkcija: Jadran film
Snimatelj: Pinter Tomislav
Filmski rod: Igrani film
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavije (Socijalistička Republika Hrvatska)

Scenarij: Vatroslav Mimica, Slavko Goldstein, Kruno Quien
Glazba: Miljenko Prohaska
Montaža: Katja Majer
Scenografija: Željko Senečić
Kostimografija:

Uloge: Slobodan Dimitrijević (mladi Mate), Janez Vrhovec (sredovječni Mate), Mira Sardoč (Matina supruga), Dina Rutić (Matina prva supruga), Pavle Vuisić (šjor Zane, otac prve Matine supruge), Lordan Zafranović (Niko, brat prve Matine supruge i šjor Zanin sin), Ivica Vidović (mladi otočki turistički entuzijast), Fabijan Šovagović, Husein Čokić, Dragomir Felba

Sadržaj: Mate Bakula, sredovječni, pomalo već oronuli direktor važnog zagrebačkog poduzeća, otputuje sa suprugom na rodni otok Viševicu kako bi prisustvovao svečanom otkrivanju spomen-ploče, posvećene partizanima tog kraja. Za vrijeme boravka na otoku, Matu salijeću uspomene iz prošlosti, na partizansku mladost, prvu ljubav odnosno prvu suprugu i na silan vlastiti entuzijazam oko dovođenja struje na otok, koji mještani nisu shvatili.

Komentar: Film tzv. razlomljene strukture, Prometej s otoka Viševice svojevrsnom je inačicom tehnike struje svijesti (retrospektivni fragmenti snimljeni su u drastičnoj varijanti tzv. visokog ključa) i prvi hrvatski i jugoslavenski cjelovečernji igrani film radikalno modernističke poetike. U liku Mate Bakule spojene su značajke Prometeja, Don Quijotea i Hamleta, a film većim dijelom ima provokativan naboj spram tadašnjeg socijalističkog poretka, sugerirajući da osobne i skupne žrtve podnesene za društveni napredak nisu bile opravdane; no u samoj završnici ta se perspektiva mijenja i film zaključuje podoban svršetak. Prometej s otoka Viševice nagrađen je na festivalu u Puli Velikom zlatnom arenom za najbolji film (ex aequo s filmom Tri) te Srebrnom arenom za režiju (ex aequo sa Živojinom Pavlovićem), a dobio je i nagradu publike Jelen tjednika VUS.

Ostale nagrade: Pula 65' - Novčana nagrada žirija za kameru
                              Moskva 65' - Specijalno priznanje za režiju

Dozvola za prikazivanje: od 18. prosinca 1964.

Izvoz: Bugarska, Sovjetski Savez, Čehoslovačka, Egipat, SR Njemačka

 

Baza hrvatskoga filma / filmovi i redatelji sastavio Damir Radić, suradnik Nenad Polimac
Baza hrvatskoga filma / snimatelji sastavio Krešimir Mikić

Izradu baze hrvatske kinematografije financirali su Institut Otvoreno društvo i Hrvatski filmski savez