Baza HR kinematografije - igrani film (u izradi)
Kaja, ubit ću te!
Godina proizvodnje: 1967
Trajanje: 87 minuta
Tehnika: 35mm standard, boja
Režija: Mimica Vatroslav
Produkcija: Jadran film
Snimatelj: Vodopivec Frano
Filmski rod: Igrani film
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska)
Scenarij: Kruno Quien, Vatroslav Mimica (prema noveli Krune Quiena)
Glazba: arhivska
Montaža: Katja Majer, Joja (Josip) Remenar
Scenografija: Vladimir Tadej
Kostimografija: Vladimir Tadej
Uloge: Zaim Muzaferija (Kaja Sicilijani), Uglješa Kojadinović (Piero Coto), Antun Nalis (gradski uglednik Tonko), Jolanda Ðačić (Mare Karantanova), Izet Hajdarhodžić (redikul Ugo Bala), Husein Čokić (Nikica), Aljoša Vučković (ilegalac), Boris Dvornik (crnokošuljaš), Kruno Valentić (crnokošuljaš)
Sadržaj: Dolazak rata i radikalnih političkih podjela unese tjeskoban nemir u idilični ugođaj dalmatinskog gradića. Dojučerašnji prijatelji počnu životno ugrožavati jedni druge, tako i Piero, koji je postao crnokošuljaš, dolazi u sukob s dobrodušnim vlasnikom dućana Kajom, koji je suradnik pokreta otpora...
Komentar: Najradikalnija točka i kreativni vrhunac Mimičina modernističkog prosedea, Kaja, ubit ću te! jedan je od najosebujnijih filmova hrvatske i bivše jugoslavenske kinematografije. Narativna struktura posve je fragmentarizirana, suvisla priča ne postoji, odnosno narativni sastojci samo su jedan, posve nepovlašten element cjeline djela koja svoju visoku sugestivnost kreira nizom magično dojmljivih slika-krhotina. Mimica posebnu pozornost posvećuje etnografskim i prirodoslovnim detaljima (prethodeći u tome npr. Werneru Herzogu ili Terenceu Malicku), a motiv iracionalnog zla može, načelno govoreći, uputiti na Hitchcocka ili Chabrola odnosno povezuje par excellence art-film s natruhama triler-horora. Motiv zla Mimica će tematizirati i u nadolazećim filmovima (Događaj, Hranjenik), a njegov konkretan tretman u Kaja, ubit ću te!, prožet i elementima groteske, nesumnjivo je utjecao na Lordana Zafranovića u filmovima poput Okupacije u 26 slika i Pada Italije.
Film je 1968. prikazan u službenom programu prestižnog New York Film Festivala.
Nagrade: Avelino 68' - Laceno d' oro za film i cjelokupni redateljev opus
Dozvola za prikazivanje: od 12. srpnja 1967.
Izvoz: SAD, Kanada
|
