Baza HR kinematografije - igrani film

Za sreću je potrebno troje

Godina proizvodnje: 1985
Trajanje: 100 minuta
Tehnika: 35mm widescreen, boja
Režija: Grlić Rajko
Produkcija: Jadran film : Centar film (Beograd)
Snimatelj: Zalar Živko
Filmski rod: Igrani film
Zemlja proizvodnje: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (Socijalistička Republika Hrvatska/Socijalistička Republika Srbija)

Scenarij: Dubravka Ugrešić, Rajko Grlić
Glazba: Vlatko Stefanovski, Boban Arsovski
Montaža: Živka Toplak
Scenografija: Dinka Jeričević
Kostimografija:

Uloge: Predrag Miki Manojlović (Drago), Mira Furlan (Zdenka Robić), Bogdan Diklić (Jozo), Vanja Drach (Ivan), Dubravka Ostojić (Nina Korbar), Ksenija Pajić (Jagoda), Mladen Budiščak (Pilar), Nina Erak-Svrtan, Drago Krča, Miodrag Krivokapić, Vitomira Lončar

Sadržaj: Po povratku iz zatvora, Drago započinje ljubavnu vezu sa skromnom radnicom Zdenkom, čija je najbolja prijateljica kolegica s posla Jagoda. Potonja upozorava Zdenku da ne smije naivno vjerovati muškarcima, što se ubrzo i potvrdi. Drago, naime, još pati za bivšom suprugom Ninom, koja je ljubavnica imućnog Ivana, a za Zdenkom pati tvornički portir Jozo…

Komentar: Po povjesničaru hrvatske kinematografije Ivi Škrabalu, Rajko Grlić se u ovom filmu, u kojem se presijecaju dva ljubavna trokuta, "umjesto izraženije društvene kritike (...) ograničio na kontrastiranje različitih društvenih sredina" (siromašne radničke i imućne građanske). Također po Škrabalu, "film je režiran jednostavnije nego raniji Grlićevi filmovi, a žanrovske melodramske odrednice nisu u potpunosti ispunjene".

Nagrade: Pula 86' - Zlatna arena za scenografiju
                  Niš 86' - Nagrada za epizodnu ulogu Bogdanu Dikliću i Kseniji Pajić
                  Salso 87' - Nagrada za najbolji film (ex aequo)

Dozvola za prikazivanje: od 7. studenog 1985. (Centar film od 14. studenog 1985.)

 

Baza hrvatskoga filma / filmovi i redatelji sastavio Damir Radić, suradnik Nenad Polimac
Baza hrvatskoga filma / snimatelji sastavio Krešimir Mikić

Izradu baze hrvatske kinematografije financirali su Institut Otvoreno društvo i Hrvatski filmski savez